Kao Židov Isus sigurno nije jeo krmetinu, ali niti zečetinu... ako je i jeo sir i vrhnje, sigurno uz to nije jeo nikakvo meso...
Pitanje je li Isus jeo zečetinu, odnosno zečeve, nije direktno spomenuto u Bibliji. Biblijski tekstovi ne pružaju izričite informacije o prehrambenim navikama Isusa koje bi ukazivale na konzumaciju zečeva ili kunića. Stoga, nemamo povijesne ili biblijske podatke koji bi potvrdili ili opovrgnuli je li Isus jeo zečeve, kuniće, svinjetinu, sir i vrhnje…
U Levitskom zakoniku nema svinjetine, zečetine, kunića niti jedenja vrhnja istovremeno s bilo kojim mesom...
Međutim, važno je napomenuti kako je Isus, prema Bibliji, bio Židov koji je živio u prvom stoljeću u Izraelu, a židovski zakoni o prehrambenim propisima (kao što su sadržani u Levitskom zakoniku) zabranjivali su konzumaciju određenih životinja, uključujući zečeve. Stoga, ako Isus slijedi te zakone kao što je to bilo uobičajeno za Židove tog vremena, vjerojatno nije jeo zečeve.
U Levitskom zakoniku, koji se nalazi u Starom zavjetu, konkretno u Knjizi Levitskog zakonika (Levitski zakonik ili Levitski zakon), zabrane vezane uz prehrambene propise nalaze se u Poglavlju 11, pod nazivom “Čiste i nečiste životinje”. U ovom poglavlju se detaljno opisuju koje životinje smiju ili ne smiju biti konzumirane prema židovskom zakonu.
Zabranjeni su glodavci, a među njima se spominju:
“Sve životinje koje imaju kopita, ali ih ne raskola na dva dijela i koje ne glođu, zabranjene su za vas” (Levitski zakonik 11:4-6).
“Između glodavaca morate smatrati nečistim sljedeće: štakore, miševe, kune svake vrste” (Levitski zakonik 11:29).
Međutim, izričita zabrana konzumiranja zečeva ne spominje se u Levitskom zakoniku. Zečevi su sisavci i obično se ne smatraju glodavcima, ali nisu navedeni u popisu životinja koje su dopuštene za konzumaciju prema židovskim zakonima. Stoga, iako ne postoji izričita zabrana konzumiranja zečeva, oni se obično ne bi smatrali prikladnom hranom prema židovskim prehrambenim propisima.
U Ponovljenoj knjizi Zakona, koja se također nalazi u Starom zavjetu, u Poglavlju 14, također su navedene određene životinje koje su čiste i nečiste za konzumaciju prema židovskom zakonu. Ovdje se ponovno opisuju životinje koje se smatraju čistima i nečistima, s naglaskom na prehrambenim propisima.
U Deuteronomiju 14:7-8 piše:
“Svinja jer, premda ima podijeljene papke, ne žvače svoje hrane: nečista je za vas. Od mesa tih životinja ne smijete jesti, niti se njihova lešina smije dodirivati.”
Iako u ovom odlomku nije izričito spomenuto “zečje meso”, možemo primijetiti općenitu zabranu konzumiranja određenih vrsta životinja koje se smatraju nečistima prema židovskom zakonu. Svinja je samo jedan primjer takve životinje. Zečevi nisu izričito spomenuti u ovom odlomku, ali je jasno naznačeno kako se meso određenih životinja, koje ne zadovoljavaju određene kriterije, smatra nečistim i nije dopušteno za konzumaciju.
Osim vjerskih razloga, problem periodičnog širenja kuge i kolere koju donose glodavci i drugih bolesti iz grupe zoonoza, postoje i realne higijenske osnove.
Deuteronomij je knjiga u Bibliji koja se nalazi u Starom zavjetu. Naziv “Deuteronomij” dolazi od grčkog izraza koji znači “drugi zakon” ili “ponovljena zakon”. Ova knjiga sadrži propise, zakone i pouke koje je Mojsije prenio Izraelcima prije nego što su ušli u Obećanu zemlju. Deuteronomij je peti dio Pentateuha, prvih pet knjiga Starog zavjeta, koje se također nazivaju “Knjige Mojsijeve”. U Deuteronomiju se nalazi niz govora Mojsija Izraelcima, koji uključuju podsjećanje na Božje zapovijedi, ponavljanje Zakona (stoga naziv “ponovljena zakon”), upute o klanju i prinosima, te moralne i etičke smjernice za život u novoj zemlji. Osim toga, Deuteronomij sadrži i detaljan opis zakona, propisa i obećanja, kao i opis događaja koji su se odigrali u pustinji, uključujući događaje poput Izlaska iz Egipta i primanja Deset zapovijedi na brdu Sinaju. Deuteronomij također sadrži proročanstva o budućnosti Izraela i naglašava važnost vjernosti Bogu i očuvanja saveza s njim.
Iako je Isus poštivao „Košer prehranu“ mi danas slaveći Uskrs činimo upravo suprotno...
Mnogi običaji i simboli povezani s Uskrsom imaju složene korijene koji sežu u različite kulturne i vjerske tradicije. Evo nekoliko objašnjenja o tome kako su neki od tih običaja postali dio proslave Uskrsa;
Šarena jaja: Postoji nekoliko teorija o podrijetlu šarenih jaja u proslavi Uskrsa. Jedno od tumačenja je da jaja simboliziraju novi život i obnovu, što se poklapa s temom uskrsnuća. U mnogim kulturama, jaja su smatrana simbolom plodnosti, obnove i proljetnog početka, što je također povezano s idejom Uskrsa kao obnove života. Kršćanska tradicija interpretira jaja kao simbol praznog groba u kojem je Isus bio pokopan prije uskrsnuća.
Zec: U nekim dijelovima svijeta, zec je postao povezan s Uskrsom kao simbol plodnosti i novog života. Priče o zecu koji donosi šarena jaja djeca su vjerojatno prihvatila iz folklora i narodnih priča. Ovaj običaj, iako nema izravnu biblijsku osnovu, postao je popularan u mnogim zapadnim kulturama kao simbol Uskrsa.
Božica Eostre: Postoji teorija kako je ime Uskrsa izvedeno iz imena germanske, perziogotske i protohrvatske božice Eostre ili Ostare, koja se povezivala s proljetnim festivalima i plodnošću. Prema nekim pričama, Eostre je imala zečeve kao pratitelja, što može objasniti povezanost između zeca i Uskrsa.
Palmova nedjelja (Hosana): Palmova nedjelja, koja pada neposredno prije Uskrsa, obilježava ulazak Isusa Krista u Jeruzalem, gdje su ljudi mahali grančicama palme i uzvikivali “Hosana” u čast njegovom dolasku. Ovaj događaj smatra se pretečom događaja koji se kasnije odvijaju tijekom Velikog tjedna, uključujući Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Palmova nedjelja također ima svoje mjesto u pripremi za Uskrs i podsjeća na događaje koji su prethodili Isusovom uskrsnuću.
Pile i jaje: Pile izleženo iz jajeta i jaje kao oblici simboličkog početka/rađanja novog života” još bi i mogli proći, međutim nemamo baš nikakav dokaz kako je žuto pile bilo razvijeno kao varijetet u Isusovo vrijeme, tj. pilići su tada nastajala pod kokoškom i najčešće su bili šareni …
U ranokršćanskoj predaji Eoster i Hosana se objedinjuju i to je vjerojatni razlog pojave pučkih običaja koji su pretočeni poganski a provode se tijekom Uskrsa.
Razdvajanje mesa i mliječnih proizvoda: U košer prehrani, što je za Isusa bila obaveza, meso i mliječni proizvodi se ne smiju konzumirati istovremeno. Ovo uključuje i pripremu hrane, serviranje te jelo. Na primjer, posuđe, pribor za jelo i kuhinjski uređaji koji dolaze u kontakt s mesom ne smiju se koristiti za pripremu i konzumaciju mliječnih proizvoda, i obrnuto.
Isus bi danas bio ne malo iznenađen – Konzumerizam vs. Uskrs
Važno je napomenuti kako su se tijekom vremena mnogi od ovih običaja i simbola miješali i preklapali, stvarajući bogatu i raznoliku tradiciju koja obilježava Uskrs diljem svijeta. Čokoladni zekani i slatka jaja novovjekovna su izmišljotina, s Isusovim životom i nemaju previše veze, ali to nije razlog za uskraćivanje ograničene količine poslastica djeci. Uostalom, sve zabrane iz Starog zavijete prestaju važiti početkom Novog.
Nakon molitve, svi skupa prionimo trpezi, jer što je za Uskrs bitno sadržano je u ideji resurekcije i pobijede nad smrću, a ne toliko u tradiciji obiteljskog stola…