Ovo je priča o jednom gradu, poznatom i kao "brod koji tone," kako ga nazivaju brojni stanovnici.

Ovaj grad, službeno nazvan drugačije, povijesno je nosio još ljepše ime. Ujedno je i sjedište županije, čiji su branitelji svojom žrtvom omogućili sigurniji i bolji život svim građanima.

Ova priča uključuje i društvo Crvenog križa, čiji se prostori nalaze u najužem središtu grada. To je mjesto gdje djelatnici i volonteri, njih preko stotinu, svakodnevno pomažu najranjivijima: djeci, starijima, socijalno ugroženima. Zahvaljujući humanosti darivatelja krvi, u tim prostorima godišnje se prikupi čak 4.000 litara krvi svih krvnih grupa, osiguravajući zdravlje i sigurnost stanovništva. Osim toga, interventni tim Crvenog križa ključan je dio operativnih snaga civilne zaštite.

No, ova priča ima i svoj tamni dio. Zli, tašti i frustrirani gradonačelnik, vođen svojom sujetom, prvo je društvu Crvenog križa uskratio zakonom propisanu financijsku pomoć iz gradskog proračuna. Nakon što su sredstva pravnim putem naplaćena, odlučio je dodatno otežati njihov rad. Onemogućio je pristup službenim vozilima prostorima Crvenog križa i vozilima Zavoda za transfuziju. Time je gotovo u potpunosti paralizirao prikupljanje krvi, čime svakodnevno ugrožava zdravlje i živote građana, ne samo grada nego i cijele županije.

Njegovi postupci također su onemogućili interventnom timu pravovremeno reagiranje u kriznim situacijama. Bez pristupa opremi, nemoguće je pružiti potrebnu pomoć tijekom prirodnih nepogoda ili drugih ugroza.

Rješenje problema bilo bi jednostavno – društvu Crvenog križa treba omogućiti iste uvjete kakve imaju hitna pomoć, vatrogasci i policija. Međutim, frustrirani gradonačelnik, vođen mentalitetom djeteta iz vrtića, ostaje najveća prijetnja zdravlju i životima stanovnika ovog grada.

P.S. Svaka sličnost s osobama, događajima i institucijama iz stvarnog života nije slučajna.