Božić je, ako ga uopće više prepoznajemo u njegovoj biti.

Mi smo uvijek u nekoj latentnoj društvenoj i ekonomskoj krizi. a kriza je šansa da se vratimo istinskom duhu Božića, njegovoj središnjoj temi – utjelovljenju Boga, rođenju Spasitelja svijeta, dolasku Mesije. Na konkretnom, životnom planu, to je uvijek aktualna poruka ljubavi, topline, poniznosti, skromnosti i jednostavnosti. Život je dinamika uspona i padova. Čovjek i nečovjek se prepoznaju u prijelomnim trenucima, u potrebama koje potresaju do samog dna utrobe, do samog potpalublja egzistencije. Zato u ekonomskim i duhovnim krizama ne treba očajavati, nego se pribrati i vidjeti s čim raspolažemo, koliko možemo, što zapravo hoćemo i kamo idemo.

Umjesto da se bavimo negativnostima, okrenimo se budućnosti kao prigodi za novi početak. Za građenje novih odnosa, bez obzira što je unutarhrvatska destrukcija jaka sila koja nas uvijek iznova vuče na samo dno. U hrvatskom biću je neka blokada koje se treba osloboditi. Narodu netko mora reći da može i hoće, da u sebi ima vrijednosti i potencijala. Nije li Božić upravo takva prigoda da se usredotočimo konačno na duhovno, na nutarnji preporod koji je preduvjet svakog stvarnog izvanjskog preporoda.