Nastavi li sadašnji bijeg članova iz udruge, od Hrvatskoga generalskog zbora uskoro bi mogla ostati samo uspomena na neuspjeli pokušaj najviših časnika Hrvatske vojske da u miru čuva sjećanje na slavne dane Domovinskoga rata.

Otkad je čelno mjesto Hrvatskoga generalskoga zbora preuzeo general Marinko Krešić, počeo je proces ubrzanoga raspada Udruge. One koji nisu napustili udrugu, Krešić je na zadnjem skupu sam izbrisao ne obavijestivši ih prethodno da su, primjerice, isključeni. Izbrisao je, među ostalim i ime utemeljitelja HGZ-a generala Ante Rose koji danas, teško bolestan, živi u Francuskoj, izbrisao je imena Miodraga Deme, Đure Matuzovića… Rasulo je počelo posebice nakon svibnja prošle godine kada je izaslanstvo HGZ-a na čelu s Krešićem otišlo na noge bošnjačkim generalima u zagrebačku džamiju u povodu Dana državnosti, a što jer još gore, među generalima Armije bih bio je i general Džemal Merdan koji je još kao oficir JNA sudjelovao u agresiji na Hrvatsku, a kasnije kao oficir Armije BiH odgovoran za neke od najtežih bošnjačkih zločina nad Hrvatima, među njima i onaj u Križančevu Selu u BiH u kojemu su okrutno likvidirana 64 Hrvata.

Na taj skandal upozorila je poveća skupina generala, a najburnije general Ljubo Ćesić Rojs. Odgovor HGZ-a bio je prijetnja brisanjem Rojsa iz članstva. Nedavno je HGZ imao svoj Sabor, Rojs kaže nelegalan i ni s kakvim ili jedva namještenim kvorumom. Sabor je održan u vrijeme pogreba preminuloga legendarnog generala Bruna Zorice Zulua u Ivanić- Gradu gdje nije bilo predstavnika HGZ-a, što je posebna sramota te udruge. General Ljubo Ćesić Rojs izbačen je iz udruge. Tek tada je otvorena Pandorina kutija i rasulo s unutarnjim sukobima počelo je. Među nazočnima na Saboru HGZ-a, prema Krešićevom zapisniku, bio je i general Mladen Mikolčević, a on je u to vrijeme bio na pogrebu preminuloga Bruna Zorice Zulua u Ivanić Gradu upravo u društvo Rojsa, generala Gotovine i ostalih pa je i po toj činjenici zapravo sve ilegalno.

 Studirao pravo u Banjoj Luci tijekom Domovinskoga rata

Sukob generala Rojsa, jednoga od utemeljitelja HGZ-a, s aktualnim predsjednikom Krešićem traje i plamti, dakle, od svibnja prošle godine. Nakon prijetnje izbacivanjem iz udruge, Rojs je posve otkrio karte i kompromitirajuće podatke o generalu Krešiću, posebice spornim i neutemeljenim smatra njegov invaliditet od 80 posto, jer nema dokumentacije o tomu kada, gdje i kako je ranjen na bojišnici, a osobito spornim smatra njegovu diplomu pravnika. S tim u svezi, general Ljubo Ćesić Rojs otkrio je da je Krešić studirao 80-ih na Pravnome fakultetu u Zagrebu, ispisao se 1984. pa nakon toga studirao u Splitu i u Banjoj luci odakle se ispisao u prosincu 1996., što znači da je studirao u sjedištu te tzv. Republike Srpske tijekom Domovinskoga rata (kako je onda ratovao?!), a onda se upisao na Pravni fakultet u Mostaru gdje je, stoji to na internetskome popisu diplomiranih, diplomirao u siječnju 1998. Studirao je, dakle, dulje od 14 godina. Po toj kronologiji, čini se da je Krešić u godinu dana u Mostaru položio gotovo 25 ispita i diplomirao jer prije je imao sedam položenih ispita. Navodno je , dolazeći na mostarski fakultet rekao tadašnjem dekanu da su mu ostala tek tri ispita, no ubrzo se vidjelo da zapravo nema tri godine fakulteta. Rojs sumnja da je to namještena odnosno kupljena diploma, a kao jedan od dokaza je da nigdje nije u Hrvatskoj nostrificirana i sam general Krešić ju, premda se u javnosti predstavlja kao pravnik, u službenoj Morhovoj biografiji prešućuje. Sve će se vjerojatno rasplesti na suđenju.
General Krešić tužio je Rojsa i uskoro je ročište u Zagrebu. Otkrivajući sve karte, general Ljubo Ćesić Rojs rekao je da je Krešić jedan od najbogatijih hrvatskih generala i da mu je imovina vrijedna između 10 i 20 milijuna eura. Ta imovina uključuje dva stana u Zagrebu koje je darovao dvjema kćerima, zatim vilu u Gajdekovoj u Zagrebu ( do koje je došao navodno uzdržavanjem jedne starice u domu) glamurozna i ekskluzivna vila na Lapadu koju je izgradio dok je bio na dužnosti u Morhu, na terenu koji mu je dobila supruga u nasljedstvo. General Ćesić kaže da ja za gradnju te vile general Krešić nezakonito koristio materijal i strojeve Morha. Ima još i tri kuće u Kupinečkom Kraljevcu, koje je imao, za razliku od ostale imovine, i prije 90-ih. Nekretnine su uglavnom upisane na njega i suprugu mu.

Za sve te nekretnine general Ćesić ima zemljišno-knjižne izvatke. Svi naši sugovornici slažu se da je general Krešić, nakon generala Čermaka, uvjerljivo najbogatiji hrvatski general, ali za razliku od generala Čermaka koji je poduzetnik i gospodarstvenik, Krešić je samo radio u sustavu državne vlasti. U Leksikonu Hrvata iz BiH, general Krešić je autorizirao svoju biografiju u kojoj je naveo da je bio načelnik Kopnene vojske u Hrvatskoj vojsci. Istina je , međutim, da je Krešić bio zapovjednik voda u pričuvnoj brigadi i da je to bila najviša dužnost koju je obnašao. Treba još reći da je generala Krešića tužio poznati hrvatski branitelj Mladen Pavković, ali
ta je tužba na osobnoj razini, Krešić ga je, kaže Pavković, izvrijeđao lažima, nakon što ga je Pavković u medijima javno upitao kako je stekao diplomu Pravnoga fakulteta. Rasulo Hrvatskoga generalskoga zbora počelo je davno, praktički od samoga osnivanja. Primjerice, generali Ivan Tolj i Ivan Kapular napustili su Udrugu 10. veljače 2019. u znak prosvjeda protiv nedjelovanja HGZ-a u slučaju Bandićeve dodjele odličja Grada Zagreba
Budimiru Lončaru, zloglasnome jugoslavenskome ministru i ponajvećem hrvatskome izdajniku, zaslužnome za embargo UN-a prema Hrvatskoj u trenutcima srpske agresije na Hrvatsku. Tolj i Kapural smatrali su da je dužnost i obveza HGZ-a reagirati na poteze kojima se promoviraju osobe i djelovanje, koje je u suprotnosti s našim pravednim, državotvornim, i obrambenim Domovinskim ratom, kao i s cjelokupnim vrijednosnim sustavom hrvatskoga naroda i države.

Ademi: Ponizili ste me kao da sam četnički general

Još prije njih, u listopadu 2018. general Željko Sačić podnio je neopozivu ostavku na mjesto u Upravnome odboru Hrvatskog generalskog zbora nezadovoljan jer tadašnji predsjednik HGZ-a Pavao Miljavac nije htio s udrugom na prosvjed protiv neprocesuiranja srpskih ratnih zločinaca u Vukovar. „Okrenuli ste leđa hrvatskoj žrtvi’, napisao je tada Sačić dodajući da je HGZ zapravo privjesak Plenkovićeva HDZ-a. Dana 13. veljače 2019. admiral Davor Domazet Lošo i general Mile Ćuk obavijestili su da napuštaju HGZ jer „to nije onaj zbor kakvim sam ga zamišljali. Generali pobjedničke vojske imaju pravo korigirati politička pitanja, osobito ako je u pitanju zaštita nacionalnih interesa. HGZ to ne čini, potpuno se distancirao i bavi se prigodničarstvom i protokolima. To nije misleća nevladina udruga! Pa, jeste li vidjeli njihovo priopćenje vezano uz istup predsjednika EU parlamenta koji pretendira na Istru i Dalmaciju? Mlako i nedorečeno, to nije reakcija koja se očekuje od generala!” Dana 2. svibnja 2020. HGZ su napustili generali Željko Glasnović, Željko Šiljeg, Miljenko Lasić, Ivica Primorac, zatim brigadiri Stjepan Gašljević, Ivan Ančić i pukovnik Ivica Tomić, a istoga dana to je učio i Andrija Hebrang zbog toga što se, kako je naveo, „HGZ nije oglasio na javno vrijeđanje HOS-a od strane predsjednika Zorana Milanovića“.

Dana 9. listopada 2022. HGZ napušta general Rahim Ademi. „Duboko su me ponizili kao da sam četnički general“, napisao im je Ademi i dodao: „Relativno dugo sam bio uvjeren da je Hrvatski generalski zbor (HGZ) časna i uzorna udruga, tim prije što je dio njezinih članova bio upravo takav, ali kako sam naivno vjerovao da će svi koji su znali tko sam i kakav je biomoj prinos tijekom Domovinskoga rata govoriti i svjedočiti na sudu samo i isključivo istinu kad su me lažno optužili prvo na Haaškom sudu, a zatim i na hrvatskim sudovima, tako sam naivno vjerovao da su svi hrvatski generali to što bi i trebali biti. Pogriješio sam! Kako
svugdje nema bistre vode, tako nema ni u toj udruzi.“

„Generalski lovci“

I tako sve do ovih dana kada je nakon subotnjega Sabora udruge, uslijedio ubrzani odlazak mnogih. Brigadni general u mirovini Marijan Biškić poručio je Krešićevoj udruzi: „Organiziranjem dvaju nestatutarnih sabora, u mjesec i pol dana, dodirnuli ste dno iz kojega ne možete izići i nitko više ne može vratiti ugled HGZ-u. Egoizam i uobraženost, želja za zadržavanjem izabranih pozicija u HGZ-u, koje je zadnjih godina prevladalo u vodstvu HGZ- a, kobni su bili za bilo kakav uspjeh i ugled HGZ-a. Voda sve odnese ili opere, a sramotu, koju ste braniteljima nanijeli javnim obračunima i postupanjima, ne može! Od danas nisam član HGZ-a i molim da me brišete iz evidencija te zabranjujem da moje ime javno spominjete.

„Zbog niza loših događanja i odluka vodstva udruge, već duže vrijeme smatram da više ne mogu biti član HGZ-.a Stoga tražim da se moje ime izbriše s popisa članova HGZ-a“, objavio je 1. veljače 2024. brigadir Mile Budiša. General bojnik u mirovini Ante Jelavić napisao je u pismu udruzi: „Pozdrav svima koji su ostali u tzv. HGZ-u. Od danas više nisam član HGZ-a i molim Vas da moje ime izbrišete iz evidencije.“ Isto je učinio i general bojnik u mirovini dr. sc. Miljenko Galić: „Zbog niza loših događaja i odluka vodstva udruge već dulje smatram da više ne mogu biti član…“ Zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić poručio je Krešićevu HGZ da se ta družina treba zvati Generalski lovci, lovci na činove, pozicije, funkcije i privatne biznise. Sam Rojs smatra da će do Uskrsa još najmanje desetak generala napustiti udrugu, uključujući i Lucića i Andabaka. Branimir Glavaš, umirovljeni general, kaže da nikada nije ni bio član te udruge niti je imao namjeru jer je HGZ od samoga početka zamišljen kao produžena ruka HDZ-a. Na aktualnome popisu generala nema Mladena Markača, Damira
Krstičevića, Ante Rose. Za generala Antu Gotovinu otprije je poznato da nije član. U Udruzi nije ni general Markica Rebić. Zapravo, gotovo svi vodeći ratni zapovjednici ostali su izvan udruge ili su ju napustili. Po riječima general Ljube Ćesića Rojsa, uz Krešića je ostalo tek dvadesetak generala, uglavnom onih sklonih Mesiću.

HGZ izgubio svaki smisao

S obzirom na sve što se događalo zadnjih dvadesetak godina, politički smjer, ideološke i svjetonazorske mijene, kukavičluk i kalkulantstvo pojedinaca u pogledu inverzije povijesti, čini se da je Hrvatski generalski zbor ovakav kakav jest izgubio svaki smisao. Čini se da su ti generali ostali bez vojske jer ih nitko više ne podupire, bez pobjeda koje su predane agresorima, bez ugleda koji su žrtvovali radi lukrativnih privatnih ciljeva, a sada i bez te udruge. Pitanje je jesu li bolje uopće i zaslužili jer kao što je cijela država predana u ruke trećerazrednih demagoga, dezertera i izdajnika, tako je i vodstvo HGZ-a izgleda i djelovalo samo kao preslik vodstva države.