Hrvatska je na nekoliko sati ostala bez Ustavnog suda.

I dok su građani možda spavali mirno, daleko od svjetla reflektora odvijala se ustavna kriza koja otvara ozbiljna pitanja o odgovornosti svih sudionika političkog procesa. Situacija je dosegnula vrhunac kada su ustavni suci, posljednjeg dana mandata, donijeli odluku o privremenom produljenju vlastitih mandata kako bi osigurali funkcioniranje pravnog poretka dok parlament ne izabere njihove nasljednike.

Na prvi pogled, Ustav RH je jasan: mandat sudaca traje osam godina i može se produljiti za najviše šest mjeseci ako parlament ne izabere nove na vrijeme. No, problem nastaje kada istovremeno prestaje mandat tolikom broju sudaca da bi, bez dogovora o novima, Ustavni sud praktički prestao funkcionirati. Ova situacija nije hipotetska – upravo se dogodila.

Suci na udaru, ali tko je odgovoran?

Odluka ustavnih sudaca izazvala je lavinu kritika. Optuženi su za prekoračenje ovlasti, samovoljno produljenje mandata i "ustavni udar". Međutim, u svojem obrazloženju pozvali su se na primjer iz BiH, gdje je Venecijanska komisija jasno podržala kontinuitet mandata u slučajevima kada parlament zakasni s izborom. Njihova odluka nije bila motivirana osobnom koristi, već nužnošću da se spriječi institucionalna paraliza.

Kritičari su, međutim, previdjeli ključnu činjenicu: odgovornost za ovaj vakuum prvenstveno leži na parlamentarnim strankama koje nisu pravovremeno ispunile svoju ustavnu dužnost. Ustav nije vodič za suce kad sići s pozicije, već za zastupnike – do kada moraju imenovati nasljednike.

Političke igre u središtu problema

U pozadini ove pravne drame krije se politička taktika. SDP je, prema svemu sudeći, odgađao glasanje kako bi izbjegao neugodne implikacije oko vlastite političke trgovine. No, ironija je da su upravo oni, koji su ranije predlagali radikalno smanjenje ovlasti Ustavnog suda, sad uzrokovali situaciju koja ga je nakratko učinila nefunkcionalnim.

Stranke, bilo iz vladajuće koalicije ili oporbe, koriste izbor ustavnih sudaca kao priliku za političke pregovore, što nije nužno loše. No, izostanak dogovora unutar ustavnih rokova neizbježno dovodi do kriza. Pitanje je jednostavno: kako možemo očekivati da građani poštuju pravni poredak ako političke elite krše vlastite obveze?

Je li drama mogla biti izbjegnuta?

Svega 20 sati kasnije, situacija je riješena – novi suci su izabrani, a ustavni sustav vraćen u funkciju. No, što da dogovora nije bilo? Tko bi tada odgovarao za potpuno urušavanje ustavne zaštite u Hrvatskoj? Ustavni sud, koliko god osporavan, ostaje ključna institucija za očuvanje pravne države. Njegova privremena disfunkcija ugrozila bi osnovna prava građana, a odgovornost za to snosile bi isključivo političke elite.

Država nije igračka

Ova epizoda nije samo pitanje tehničkog poštivanja Ustava. Ona je ogledalo političke nezrelosti i nedostatka odgovornosti. Ustavni suci osigurali su pravni kontinuitet u uvjetima krize, dok su političari vodili vlastite bitke za prevlast.

Hrvatska ne smije ponovno doći u situaciju ustavne blokade. Umjesto osuđivanja sudaca, trebali bismo zahtijevati odgovornost onih koji su, iz političkih kalkulacija ili nemara, ugrozili funkcioniranje pravnog sustava. Jer dok jedni spašavaju pravnu državu, drugi je svojim postupcima sustavno podrivaju.