Opoziv premijera Andreja Plenkovića, ma kako vatrometno najavljivan, čini se više kao dimna zavjesa nego stvarna borba za političku promjenu.
Istog dana kada oporba ujedinjeno glasuje za opoziv, lijevi dio iste te oporbe s HDZ-om dogovara podjelu plijena – izbor ustavnih sudaca po modelu "fifty-fifty". Dok se javnosti servira predstava o navodnom političkom sukobu, ispod stola teče "bratski deal" koji osigurava status quo i za jedne i za druge.
Postavlja se pitanje: je li pravi cilj opoziva zaista rušenje Vlade ili samo paravan za nastavak raspodjele moći? U ovom slučaju, politička trgovina za Ustavni sud pokazuje pravo lice hrvatske politike – konzervaciju postojećeg sustava pod krinkom demokratskog sukoba.
Plenković, svjestan svoje oslabljene pozicije nakon afere Beroš, priznaje da bi i sam iskoristio ovakvu priliku da je na mjestu oporbe. No, ono što ostaje u zraku jest činjenica da čak ni najglasniji oporbeni igrači ne uspijevaju uvjeriti birače u svoje sposobnosti. Primjerice, Siniša Hajdaš Dončić, unatoč zakonskih 30 minuta, jedva je pronašao dovoljno sadržaja za govor, dok su replike djelovale škrto, gotovo kao da broji riječi po cijeni telegrama.
S druge strane, Zoran Milanović, poznat po svojim grandioznim izjavama, godinama najavljuje "čišćenje", "bacanje u more" i "usudnu eutanaziju" Ustavnog suda. Ipak, svi njegovi planovi padaju u vodu pred realnošću političke trgovine, gdje nema mjesta za herojske promjene. Milanović, kojemu bi i uloga čuvara plaže bila prevelika odgovornost, ostaje u svojoj zoni komfora dok se partija nastavlja igrati raspodjelom funkcija.
U konačnici, pitanje ustavnih sudaca ponovno dolazi na stol, a njihova neovisnost biva potkopana političkim kalkulacijama. Kandidati koji bi mogli unijeti promjenu, poput Sanje Barić ili Vesne Alaburić, ostaju na marginama, dok prevladava model "niti vuk sit, niti koza cijela".
Hrvatska politička scena time potvrđuje svoju najveću boljku – nesposobnost istinske promjene i vješto prikrivanje političke trgovine iza spektakularnih, ali ispraznih obračuna. Opoziv Plenkovića? Možda samo još jedna epizoda u beskonačnoj seriji političkih dogovora koji u konačnici služe samo političkoj eliti, a ne građanima.
