S kolegom se inače mnogo češće u potpunosti slažem, ali ovaj put ne dijelim njegovo mišljenje gotovo ni u jednoj rečenici.
Komentiram njega jer ne mogu kritizirati one u Jutarnjem listu ako istovremeno vidim slične tekstove i u Večernjem listu.
Ne, udari Orešnikom nisu ništa obesmislili. Dapače, nisu promijenili apsolutno ništa u sustavu kolektivne sigurnosti, niti za to ima ikakvog povoda. Napad Orešnikom, bez bojevih glava, u vojnom je smislu besmislen. Takva raketa bez nuklearne bojeve glave ne predstavlja nikakav "game changer". Nije ništa razornija od oružja koje Putin već koristi u Ukrajini, pa i na Kijev, pogotovo ne u brojevima koji su stvarno na raspolaganju. Slične dramatične izjave davao je Putin i za Kinžale.
Da, opasno je ako mu se nađeš na putu, ali Orešnik je u vojno-taktičkom, operativnom i strateškom smislu samo gromoglasan ćorak. Primarna prednost na bojištu za Rusiju ostaju navođene bombe bačene sa sigurne udaljenosti, koje su i glavni razlog (relativnog!) ubrzanja napredovanja ruskih trupa.
Orešnik kao alat propagande
Poanta Orešnika isključivo je u njegovoj simbolici: ovaj raketni sustav izvorno je razvijen za nuklearne bojeve glave. Bez obzira na to klasificirali ga kao ICBM (interkontinentalni balistički projektil) ili IRBM (projektil srednjeg dometa), jasno je da ima transkontinentalni karakter. Svojim dometom može doseći gotovo bilo koji grad u Europi, pa i većinu u SAD-u. Prijetnja leži između redaka: "Sljedeći put može imati nuklearne bojeve glave."
To je mamac za medije koji ponovno zagrižu na Putinov nuklearni blef. No, je li ovo demonstracija ruske globalne vojne dominacije? Prije iskaz nemoći. Činjenica da takva raketa ne može biti oborena protubalističkim projektilima u Europi nije nikakva novost — to vrijedi za sve interkontinentalne balističke projektile, koji su u fazi slobodnog pada hipersonični.
Mit o hipersoničnosti
Koristiti riječ "hipersonično" tonom nogometnog komentatora, što ovih dana često čine bezimeni opremači tekstova, jednostavno je promašeno. Još je pogrešnije krenuti od pretpostavke: "Ako u manje od pola sata mogu biti uništeni svi nosači aviona, sve podzemne vojne baze, svi lanseri...". Sustav kolektivne sigurnosti nikad nije počivao na uvjerenju da se takvi projektili mogu oboriti. Njegova osnova je odvraćanje — dovoljno vremena za uzvratni val projektila koji bi uzrokovali jednaku ili veću štetu.
Russians love their children too?
Putin sigurno ne, ali većina ipak da.
