"Zastupnici iz Kluba Možemo! probdjeli su noć i uz podršku građana dočekali jutro na Markovu trgu, gdje prosvjeduju protiv odluke premijera Andreja Plenkovića da novi glavni državni odvjetnik bude Ivan Turudić", piše danas jedan nekada hrvatski i nekada objektivan dnevni list.
Mini izdanje navedenih novina koje većina razumnih građana od milja naziva "24 časa" također navodi kako su plemeniti prosvjednici bili i napadnuti, dok se u stvari radi samo o jednom čovjeku koji im je u lice sasuo istinu, doduše malko povišenim tonom, ali još uvijek kamilica ophođenjem u odnosu na ono što svake prve subote trpe molitelji na trgovima.
Moja uvijek egzaltirana kolegica, Ivana Kekin, ponosno je izjavila da ih je tijekom noći došlo ohrabriti mnogo građana, ali sudeći po objavama na društvenim mrežama svi oni, zajedno sa prosvjednicima stali bi u jedan malo veći lift.
Ovakva reakcija na Turudićev izbor ekipe koja je, između ostaloga, prije točno godinu dana digla neviđenu medijsku hajku na nas koji ne želimo da se na hrvatskoj djeci sprovode socijalno-medicinski eksperimenti promjene spola, može značiti samo jedno: kraj sprege povlaštenih medija sa povjerljivim informacijama u cilju nečije političke ili osobne diskreditacije, ako taj netko ne misli kao ekipa koja se noćas druškala na Markovom trgu.
Ukratko, to je početak kraja duboke države, koja u svojim smrtnim trzajima sada poziva i na prosvjede, na čelu sa onim Fejkerom sa Pantovčaka, koji je nažalost i vrhovni zapovjednik, a čiji se jučerašnji "poziv na otpor" može jasno iščitati i kao zazivanje državnog udara.
Premda se u mnogo čemu ne slažem sa premijerom Plenkovićem, pozdravljam njegovo inzistiranje na Ivanu Turudiću kao državnom odvjetniku i siguran sam da će se Turudićevim ulaskom u Gajevu pravosuđe uvelike depolitizirati, na štetu dubokih struktura koje vuku korijene još iz bivše države.
A vama političkim egzibicionistima i moralnim invalidima koji ste se noćas "borili za pravdu" ispod toliko vam omrženog prvog bijelog polja na hrvatskom grbu, za kraj poruka iz naslova:
Noćobdije, zaludu ste krečili